Zavojsko jezero

Selo Zavoj nalazilo se petnaestak kilometara severno od Pirota u dolini reke Visočice u predelu zvanom Srednji Visok.

Kuće su se nalazile na obalama reke, a Visočica je delila selo na dva dela: Malu stranu na desnoj i Golemu stranu na levoj obali.

Kao što joj ime i kaže Mala strana imala je manji broj kuća od Goleme.  

Pored mosta bila je stara školska zgrada, a u dnu zaravni crkva sa grobljima i zaselak Pločje.

Golema strana bila je prostranija te je pored glavnog puta bilo dosta sokaka sa lokalnim nazivima.

Na sredini Goleme strane stajala je česma s prostorom za okupljanje prilikom svečanosti.

Tu se nalazio i seoski dom sa prodavnicom, bibliotekom i mesnom kancelarijom.

Selu su verovatno ime podarili reka i rečna dolina praveći zavoje, okuke, krivine pružajući se kroz podnožje Stare Planine.

Jedna legenda kaže se kako je negde (Ćuštici, Temskoj, Toplom Dolu) neko objašnjavao Turcima put za Tursku: "Idi uz reku, uz reku, pa zavij").

Februara 1963. godine desila se nezapamćena prirodna katastrofa.

Usled obilnih padavina i naglog otapanja snega na Staroj planini došlo je do stvaranja klizišta.

Potekla je bujica razdobljene i raskvašene zemlje, a u "vrtlogu" zatalasale zemlje nestalo je, poput kula od karata, i dvadesetak čobanskih pojata.

Klizište je preprečilo tok reke i stvorilo prirodnu branu visoku preko 40 metara.

Nivo vode ubrzo je počeo da raste, a novonastalo jezero se sve brže širilo ka mestu Zavoj.

Noseći sve što su mogli poneti sa sobom, ljudi iz Zavoja panično su krenuli da beže u okolna brda spašavajući sebe i stoku, kad već nisu mogli svoje kuće.

Sa brda su gledali svoje selo koje nestaje pod vodom.  

Vojska JNA je čamcima odvozila one meštane koji su do poslednjeg trenutka ostali u svojim domovima. Selo Zavoj sa svojih preko 160 kuća ubrzo je potonulo. 

Priroda je tako pitomu Zavojsku dolinu pretvorila u jezero, koje je kasnije i zvanično dobilo ime po ovom selu.

A desetak dana posle Zavoja, voda je potopila i sela Mala i Velika Lukanja.

Vojska koja je sa svojim inženjerijskim jedinicama pokušavala da miniranjem sruši nestabilnu prirodnu branu koja je svakog trenutka mogla da pupusti i ugrozi preko 70 naselja u dolini Nišave pa i gradove Pirot i Niš.

Ni nekoliko tona vojnog eksploziva nije pomoglo.

Pod hitno je angažovano preko 30 hiljada (ako je verovati izveštajima) radnika i pripadnika vojske, preko hiljadu motornih i 1500 zaprežnih vozila na poslovima učvršćivanja brane i kopanja kanala i tunela za ispust vode.

Posle dosta dugih meseci danonoćnih radova probijen je tunel za drenažu i jezero je počelo da se prazni. 

Selo Zavoj ponovo je izronilo iz dna jezera, a da nijedna kuća nije bila srušena.

Iz muljevitog dna štrčali su i nadgrobni spomenici seoskog groblja.

Odlučeno je da se dno uredi, kuće poruše, rastinje počisti i tu podigne jezerska akumulacija sadašnje Hidroelektrane "Zavoj".

Morala je biti porušena i stara crkva Voznesenja Gospodnjeg iz 16.veka.

Njene vredne freske su restaurirane, konzervisane i sada se nalaze u pirotskom Muzeju Ponišavlja.

Podizanjem jezerske brane visoke 40, a dugačke 450 metara, koju je prvo priroda trasirala, Hidroelektrana "Zavoj" čitavom ovom kraju promenila je izgled i način života.

Posle potapanja, Zavojci su morali da potraže novi dom, a većina njih naselila se između Pirota i Gradašnice.

Dodeljeni su im placevi na kojima su podizali stambene zgrade i formirali Novi Zavoj.

Stambene zgrade je pravio svako za sebe, koristeći pogodne dugoročne kredite, ušteđevinu, svoju radnu snagu i svoju zapregu.

Svake godine na dan 26. februara u selu se održava priredba. Na taj način Zavojci se podsećaju na stari zavičaj, stare običaje i stari način života.

Danas se od Pirota do Zavojskog jezera stiže za pola sata vožnje automobilom.

Jezero je dugačko oko 17 km. i nalazi se na nadmorskoj visini od 612m.

Maksimalna dubina jezera je oko 70m., najveća širina je 300m., a dužina obalske linije je 40km.

Kao jedno od najlepših jezera u Srbiji, odlikuje se velikom prozirnošću i čistoćom vode, a omiljeno je izletište i kupalište na koje dolaze ljudi iz Pirota i Niša.

Najpovoljnije mesto za kupanje na jezeru je deo kod nekadašnjeg sela Mala Lukanja.

Veoma je bogato ribom.

Na Zavojskom jezeru prvi put smo ronili 2009. godine u okviru akcije Lakes of South Serbia kada smo, sem Zavojskog, posetili  Krajkovačko i Bovansko jezero.

U sećanju nam je ostala dobra vidljivost i temperatura vode od samo 5C u sred avgusta.

Ovaj put vodostaj je bio dosta niži.

Uz konsultacije sa našim domaćinima Cekijem i Dekijem iz RK “Gusar Niš“, odlučili smo da napravimo nekoliko zarona baš na samoj brani.

Bez većih problema uspeli smo da lociramo nekoliko zidanih objekata na dubini između 23 i 30m.  

Za razliku od objekata koje smo pronašli na potopljenom selu Vežanja u Zaovinskom jezeru od kojih su ostali samo temelji, objekti koje smo pronašli pored brane u Zavojskom jezeru napravljeni su od pločastog kamena, tako da i dan danas, posle dugo godina, postoje zidovi i krovne grede.

Naišli smo i na ostatke ograde kao i na dosta potopljenog drveća.

Pokušali smo da lociramo i ostatke porušene crkve -Veliki kavezi za uzgoj pastrmke i korita za uzgoj mlađi, napravljene od limene buradi, takođe su se našli na našem putu.

 kažu da su ostali samo temelji i jedan deo zida, ali ovaj put nismo uspeli.

Ostavili smo to za neku narednu posetu Zavojskom jezeru.

Vidljivost je bila odlična, a temperatura vode na 30m. bila je 6C.

Uz obalu je napravljen put, tako da se kolima može obići pun krug oko jezera, a do brane se lako stiže relatvno dobrim asfaltnim putem.

Selo Zavoj nalazilo se petnaestak kilometara severno od Pirota u dolini reke Visočice u predelu zvanom Srednji Visok.

Kuće su se nalazile na obalama reke, a Visočica je delila selo na dva dela: Malu stranu na desnoj i Golemu stranu na levoj obali.

Kao što joj ime i kaže Mala strana imala je manji broj kuća od Goleme.  

Pored mosta bila je stara školska zgrada, a u dnu zaravni crkva sa grobljima i zaselak Pločje.

Golema strana bila je prostranija te je pored glavnog puta bilo dosta sokaka sa lokalnim nazivima.

Na sredini Goleme strane stajala je česma s prostorom za okupljanje prilikom svečanosti.

Tu se nalazio i seoski dom sa prodavnicom, bibliotekom i mesnom kancelarijom.

Selu su verovatno ime podarili reka i rečna dolina praveći zavoje, okuke, krivine pružajući se kroz podnožje Stare Planine.

Jedna legenda kaže se kako je negde (Ćuštici, Temskoj, Toplom Dolu) neko objašnjavao Turcima put za Tursku: "Idi uz reku, uz reku, pa zavij").

Februara 1963. godine desila se nezapamćena prirodna katastrofa.

Usled obilnih padavina i naglog otapanja snega na Staroj planini došlo je do stvaranja klizišta.

Potekla je bujica razdobljene i raskvašene zemlje, a u "vrtlogu" zatalasale zemlje nestalo je, poput kula od karata, i dvadesetak čobanskih pojata.

Klizište je preprečilo tok reke i stvorilo prirodnu branu visoku preko 40 metara.

Nivo vode ubrzo je počeo da raste, a novonastalo jezero se sve brže širilo ka mestu Zavoj.

Noseći sve što su mogli poneti sa sobom, ljudi iz Zavoja panično su krenuli da beže u okolna brda spašavajući sebe i stoku, kad već nisu mogli svoje kuće.

Sa brda su gledali svoje selo koje nestaje pod vodom.  

Vojska JNA je čamcima odvozila one meštane koji su do poslednjeg trenutka ostali u svojim domovima. Selo Zavoj sa svojih preko 160 kuća ubrzo je potonulo. 

Priroda je tako pitomu Zavojsku dolinu pretvorila u jezero, koje je kasnije i zvanično dobilo ime po ovom selu.

A desetak dana posle Zavoja, voda je potopila i sela Mala i Velika Lukanja.

Vojska koja je sa svojim inženjerijskim jedinicama pokušavala da miniranjem sruši nestabilnu prirodnu branu koja je svakog trenutka mogla da pupusti i ugrozi preko 70 naselja u dolini Nišave pa i gradove Pirot i Niš.

Ni nekoliko tona vojnog eksploziva nije pomoglo.

Pod hitno je angažovano preko 30 hiljada (ako je verovati izveštajima) radnika i pripadnika vojske, preko hiljadu motornih i 1500 zaprežnih vozila na poslovima učvršćivanja brane i kopanja kanala i tunela za ispust vode.

Posle dosta dugih meseci danonoćnih radova probijen je tunel za drenažu i jezero je počelo da se prazni. 

Selo Zavoj ponovo je izronilo iz dna jezera, a da nijedna kuća nije bila srušena.

Iz muljevitog dna štrčali su i nadgrobni spomenici seoskog groblja.

Odlučeno je da se dno uredi, kuće poruše, rastinje počisti i tu podigne jezerska akumulacija sadašnje Hidroelektrane "Zavoj".

Morala je biti porušena i stara crkva Voznesenja Gospodnjeg iz 16.veka.

Njene vredne freske su restaurirane, konzervisane i sada se nalaze u pirotskom Muzeju Ponišavlja.

Podizanjem jezerske brane visoke 40, a dugačke 450 metara, koju je prvo priroda trasirala, Hidroelektrana "Zavoj" čitavom ovom kraju promenila je izgled i način života.

Posle potapanja, Zavojci su morali da potraže novi dom, a većina njih naselila se između Pirota i Gradašnice.

Dodeljeni su im placevi na kojima su podizali stambene zgrade i formirali Novi Zavoj.

Stambene zgrade je pravio svako za sebe, koristeći pogodne dugoročne kredite, ušteđevinu, svoju radnu snagu i svoju zapregu.

Svake godine na dan 26. februara u selu se održava priredba. Na taj način Zavojci se podsećaju na stari zavičaj, stare običaje i stari način života.

Danas se od Pirota do Zavojskog jezera stiže za pola sata vožnje automobilom.

Jezero je dugačko oko 17 km. i nalazi se na nadmorskoj visini od 612m.

Maksimalna dubina jezera je oko 70m., najveća širina je 300m., a dužina obalske linije je 40km.

Kao jedno od najlepših jezera u Srbiji, odlikuje se velikom prozirnošću i čistoćom vode, a omiljeno je izletište i kupalište na koje dolaze ljudi iz Pirota i Niša.

Najpovoljnije mesto za kupanje na jezeru je deo kod nekadašnjeg sela Mala Lukanja.

Veoma je bogato ribom.

Na Zavojskom jezeru prvi put smo ronili 2009. godine u okviru akcije Lakes of South Serbia kada smo, sem Zavojskog, posetili  Krajkovačko i Bovansko jezero.

U sećanju nam je ostala dobra vidljivost i temperatura vode od samo 5C u sred avgusta.

Ovaj put vodostaj je bio dosta niži.

Uz konsultacije sa našim domaćinima Cekijem i Dekijem iz RK “Gusar Niš“, odlučili smo da napravimo nekoliko zarona baš na samoj brani.

Bez većih problema uspeli smo da lociramo nekoliko zidanih objekata na dubini između 23 i 30m.  

Za razliku od objekata koje smo pronašli na potopljenom selu Vežanja u Zaovinskom jezeru od kojih su ostali samo temelji, objekti koje smo pronašli pored brane u Zavojskom jezeru napravljeni su od pločastog kamena, tako da i dan danas, posle dugo godina, postoje zidovi i krovne grede.

Naišli smo i na ostatke ograde kao i na dosta potopljenog drveća.

Pokušali smo da lociramo i ostatke porušene crkve -Veliki kavezi za uzgoj pastrmke i korita za uzgoj mlađi, napravljene od limene buradi, takođe su se našli na našem putu.

 kažu da su ostali samo temelji i jedan deo zida, ali ovaj put nismo uspeli.

Ostavili smo to za neku narednu posetu Zavojskom jezeru.

Vidljivost je bila odlična, a temperatura vode na 30m. bila je 6C.

Uz obalu je napravljen put, tako da se kolima može obići pun krug oko jezera, a do brane se lako stiže relatvno dobrim asfaltnim putem.

img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img img
See video